Zadarski kazališni biser

Kazalište lutaka Zadar već osam godina organizira sjajan lutkarski festival za odrasle Mediteraneo i poziva skupine iz različitih europskih zemalja koje s većim ili manjim uspjehom riskiraju, istražuju i pomiču granice izvedbenih umjetnosti.

Početkom srpnja otvorio ga je slovenski Ples u kamenu koji prepleće ples i performans, vizualnu umjetnost (skulpturu i projekcije), književnost i lutkarstvo. S ansamblom Lutkovnog gledališča Ljubljana prvi put je radila ugledna slovenska plesačica, koreografkinja i performerica Leja Jurišić. Za nju je susret s lutkarstvom sigurno bio eksperiment jer su joj ideje ostale u naznakama, ponekim lijepim, ali izvedbeno nedovoljno razrađenim slikama. Predstava govori o povezanosti čovjeka i kamena, pjesničkom nadahnuću te metaforičkoj i filozofskoj višeslojnosti tog prirodnog materijala, no dubinu gubi upravo u površnom i jednoličnom miješanju različitih umjetnosti.

S više uspjeha eksperimentirala je španjolska skupina La Vispera na čelu s Vinkom Delgrado. Vizualna umjetnica, akrobatkinja i žonglerica posegnula je za lutkama jer njima najbolje može izraziti svoje misli i unutrašnja previranja. Duhovito je izradila više desetaka glava različitih veličina koje su imitacija njezine glave te lutaka koje su njezine dvojnice. S njima se izuzetno domišljato poigravala svojim različitim identitetima, dvojbama, životnim fazama. Uz pomoć lutke, poručila nam je, čovjek može ostvariti svaki san. Ona, primjerice, postaje vrsna kontorcionistica s više udova koje može fascinantno savijati kako god i kamo god želi. Animacija lutaka, pokreti troje izvođača i akrobatsko umijeće u Fragmentima bili su, za razliku od prve predstave, s jasnim razlogom isprepleteni i uravnoteženi te fascinantno izvedeni što su zadarski gledatelji pohvalili dugim aplauzom i
ovacijama.

Na programu Mediteranea predstava domaćina bila je sjajna, vizualno dojmljiva i emotivno nabijena predstava Jagor redateljice Ane Prolić / Izvor Kazalište lutaka Zadar

Veoma poticajna bila je i francuska predstava Skriptograf za koju je animator Ezequiel Garcia-Romeu napravio minijaturne ručne lutke koje izlaze iz dvije okrugle rupe nasred velikog stola. Prije početka predstave odabrao je šestero gledatelja koji su sjeli za stol i zapisivali svoje asocijacije ili priče prema onome što vide. I sama sam bila među njima. U tridesetak minuta pred nas su izlazili različiti sićušni predmeti, lutke starca, smrti, gmazova, stvora kojemu se glava rastavlja i sastavlja, različitih čudnovatih bića. Neki su duhovito gledali prema nama, drugi su bili zaokupljeni objektima. Svatko od nas, na temelju viđenoga, pisao je svoj tekst koji je nakon izvedbe, uz čašicu vina, čitao ostaloj publici. I upravo je čarolija ove predstave u tom dijeljenju gledateljskog iskustva. Ona je dokazala da lutkarstvo potiče maštu svima te da za isto djelo postoji onoliko interpretacija koliko je ljudi u publici. Predstava je fragmentarna, temeljena na izmjeni kazališnih slika, a najviše su mi se, uz samo pisanje, dojmile upravo lutke majstora Ezequiela.

U završnici festivala Zadrani su mogli pogledati predstavu Klik španjolske skupine Trukitrek koja je na prošlogodišnjem zagrebačkom PIF-u proglašena najboljom. Faustovska priča o predaji tijela i duše vragu, koji se ovdje pokazuje u obliku nametljivih internetskih reklama, osobno me nije oduševila. Svakim novim klikom ponavlja se ista radnja – pojedinac doslovno gubi dio svog tijela, a dobiva „bolji“ umjetni supstitut dok na kraju ne postane mehaničko čudovište. Repetitivnost međutim nema gradaciju pa je kraj ubrzo predvidljiv, a ostatak predstave, unatoč društvenoj kritici, jednoličan, nemaštovit i banalan.

Svake je godine na programu Mediteranea i predstava domaćina pa smo gledali sjajnu, vizualno dojmljivu i emotivno nabijenu predstavu Jagor redateljice Ane Prolić. Tu se pripovjednom sugestivnošću i autentičnošću posebice istaknula Sanja Grgina kao duh majke koja je ujedno lutkarskom zaigranošću i okretnošću animirala i lutku kozlića. Jagor je obiteljska predstava koja se podjednako obraća djeci i odraslima te pokazuje koliko su priče Ivane Brlić-Mažuranić aktualne i danas.

Zaključno, Mediteraneo ni ove godine nije razočarao, ali ono što me začudilo jesu pojedina prazna mjesta u gledalištu. Budući da je u prijašnjim izdanjima dokazao svoju ozbiljnost i kvalitetu, a ulaznice se ne naplaćuju, očekivala sam krcatu dvoranu. To samo znači da još uvijek moramo uvjeravati publiku da postoje izvrsne lutkarske predstave za odrasle – pohvalno je što Kazalište lutaka Zadar na tome ustrajno i tvrdoglavo već godinama radi nudeći svojim građanima kazališne bisere koji su nepravedno u sjeni velikih ljetnih festivala.